Život bez inspiracije život nikako ne može biti

Mislim da je zapravo uzrok svih naših problema što smo prestali pisati na blogeru. Čovjek je usamljen samo onda kad nije važan dio ničega. Kad čovjek postane nevažni usamljeni otočić, jedan od tisuće, koji svoju usamljenost može povjeriti samo moru, a more ionako ne mari. Neki prestanu pisati bloggeru onda kad nađu nekoga kome će…

Nastavi čitanje →

.

Vidiš li kako bjesomučno čitam tuđe pjesme jer ne umijem više napisati svoju. Šta uopće da radi čovjek sa sobom kad mu svi stihovi ispadnu iz džepova po putu, a on to shvati kad je već prešao granicu i ne može natrag? A ja bih dao sve da se mogu vratiti, i pitam se počinje…

Nastavi čitanje →

Dogodi ti se tako da sjediš usred neke tuđe noći koja polako postaje sve više tvoja i ne znaš otkud baš ti da postigneš dovoljno jak lepet krila da doletiš tu. I onda trujući pluća čistiš dušu (a sav svijet zna da joj već odavno treba čišćenje) i slušaš kako ti pjesma objašnjava šta je…

Nastavi čitanje →

.

Biti voljen od nevine djevojke, prvi joj otkriti čudesnu tajnu ljubavi, svakako, to je velika sreća, ali i najjednostavnija stvar na svijetu. Osvojiti srce nenaviklo na napade, isto je što i prodrijeti u tvrđavu bez posade. Odgoj, osjećaj dužnosti i obitelji, jake su straže, ali nema tako oprezne straže koju ne bi prevarila šesnaestogodišnja djevojka…

Nastavi čitanje →

.

Koja muka od osjećaja kad te otpratim na stanicu i vratim se u prazan stan. Prazan stan pun tvojih tragova. prazne čaše, puna pepeljara, izgužvana posteljina, stvari po podu. Ulazim u zamračenu sobu koja još uvijek odiše mirisom uzdaha i beskrajnog traženja i pronalaženja dvije osobe od ranije izgubljene u sebi, koje napokon kraj sebe…

Nastavi čitanje →