<body>

08.06.2013.

.

Biti voljen od nevine djevojke, prvi joj otkriti čudesnu tajnu ljubavi, svakako, to je velika sreća, ali i najjednostavnija stvar na svijetu. Osvojiti srce nenaviklo na napade, isto je što i prodrijeti u tvrđavu bez posade. Odgoj, osjećaj dužnosti i obitelji, jake su straže, ali nema tako oprezne straže koju ne bi prevarila šesnaestogodišnja djevojka kojoj, kroz riječi čovjeka kojega voli, priroda daje prve ljubavne savjete što su utoliko vatreniji ukoliko su čedniji. Što više jedna djevojka vjeruje u dobro, to se lakše predaje, ako ne ljubavniku, a ono barem ljubavi, jer kako nije nepovjerljiva, nije ni jaka, i zadobiti njenu ljubav pobjeda je koju može postići svaki dvasedetpetogodišnjak kad god to zaželi. A to je istina, jer i sami vidite kakvom stražom i zidinama okružuju djevojke. Samostani nemaju tako visoke zidove, majke nemaju tako jake brave, a ni vjera takve dužnosti koje bi te ljupke ptičice zadržale u krletki u koju se ne potrude čak ni da im ubace kakav cvijet. Kako one, dakle, moraju žudjeti za svijetom koji skrivaju ispred njih, kako im on izgleda privlačan, kako moraju slušati prvi glas koji im, kroz rešetke, priča o tajnama, blagoslivljati ruku koja prva podigne krajičak tajanstvenog vela!
Ali zadobiti istinsku ljubav jedne kurtizane, to je uistinu teška pobjeda. Kod njih je tijelo pokvarilo dušu, osjetila sagorjela srca, a porok zaledio osjećaje. One već odavno poznaju riječi koje im se govore, sredstva koja se upotrebljavaju, pa i ljubav koju nadahnjuju one su prodale. One vole profesionalno, a ne iz zanosa. Njih bolje čuvaju njihovi proračuni nego što majka ili samostan čuvaju djevicu. Zato su i izmislile riječ hir za one ljubavi koje ne potječu iz koristoljublja, a koje s vremena na vrijeme dopuštaju sebi kao odmor, opravdanje ili utjehu. Nalik su zelenašima koji pljačkaju tisuće ljudi, a koji vjeruju da su sve iskupili posuđujući dvadeset franaka, bez kamata i bez priznanice, nekom jadniku što umire od gladi.
I onda, ako Bog i dopusti ljubav nekoj kurtizani, ta ljubav, koja u početku liči na oproštenje, kasnije gotovo uvijek za nju postaje kazna. Nema oproštenja bez ispaštanja. Kad jedno stvorenje koje cijelu svoju prošlost sebi mora predbacivati osjeti duboku, iskrenu i neodoljivu ljubav za koju se nikad nije smatralo sposobnim, i kad prizna tu ljubav, kako ljubljeni čovjek onda zavlada tim bićem! Kako se osjeća jak sa svojim okrutnim pravom da kaže: Vi ništa više ne činite za ljubav nego što ste činili za novac.
A one tada ne znaju kakav dokaz ljubavi da daju. Bajka pripovijeda da se jedno dijete dugo vremena zabavljalo u polju vičući: "U pomoć!", samo da bi uznemirilo radnike. I jednog lijepog dana pojeo ga je medvjed, jer oni koje je toliko puta prevarilo ne povjerovaše sad ni stvarnim krikovima. Isto se događa i ovim djevojkama kad nekoga ozbiljno zavole. Toliko su lagale, da im nitko više ne vjeruje, te iako se kaju, njihova ljubav ih sad proždire.
Odatle one velike odanosti i stroga povlačenja koje ponekad kod takvih žena možemo sresti.
Ali kad čovjek koji nadagne tu spasonosnu ljubav ima dovoljno plemenitu dušu da je prihvati zaboravivši prošlost, kad joj se preda, ukratko, kad voli kao što je i sam voljen, taj čovjek odjednom iscrpi sva zemaljska osjećanja i nakon te ljubavi njegovo srce ostaje zauvijek zatvoreno za svaku drugu ljubav.




0:42

al kontaš
kad osvojiš srce koje
se ne da tako lako
onda ako si priuštiš da izgubiš to
zbog bilo čega
možeš se jako sjebat
u životu